Alem Biočić - "GRANIČNE DIMENZIJE"

16/1/2014 – 15/2/2014

/// _Linija kao subjekt intenzivnog istraživanja

''Čini se da je umjetnost možda u opasnosti od utapljanja u moru riječi. Rijetko kad nam se ponudi nešto što smo voljni prihvatiti kao istinsku umjetnost...I padamo u iskušenje da prihvatimo kao istinu da je umjetnost u današnje vrijeme nešto nesigurno, jer i suviše mnogo razmišljamo i pričamo o njoj..''

Čuveni Arnheim je to zaključio ne tako davne 1954. godine, međutim uvjerenja sam da je umjetnost i vjera u umjetnost jedino što je danas sigurno, premda i dalje ostaje opasnost od utapljanja u moru riječi ili pak u bespućima potencijalnih interpretacija. Danas je razumijevanje vizualnog jezika, možda više nego ikad, prema riječima likovnog pedagoga Miroslava Huzjaka, zastrto: slika govori tisuću riječi, ali i tisuću jezika – različitih sustava koji uređuju svoje riječi kao znakove.1 Pitanje analize, prevođenja, transmedijalnosti (ideja – slika - riječ), pa i estetskog uživanja u vizualnom sadržaju često je onemogućeno zbog straha ili nelagode od 'pogrešnog' ili 'netočnog' gledanja i iščitavanja ili pak promatrač funkcionira po unaprijed određenim stereotipima, strogo postavljenim granicama između onoga što želi ili ne želi gledati, što smatra 'dobrom', a što 'lošom' umjetnošću.

Radovi Alema Biočića okupljeni pod nazivom Granične dimenzije otvaraju upravo ta složena pitanja oko problematike gledanja i čitanja vizualnog sadržaja te ukazuju na neke od ključnih elemenata i osobina suvremenog crteža. Tonko Maroević je u tekstu koji prati izložbeni projekt ''Suvremeni hrvatski crtež'' napisao kako ''(...)Jezgrovitost i lapidarnost, sumarnost i opuštenost linije ne priječe autentične umjetnike da se uspješno izraze i najškrtijim, najjednostavnijim, najpriručnijim sredstvima. Ali crtež kao autonomna disciplina, kao samostalna tvorevina, kao djelo namijenjeno pokazivanju i izlaganju, može opravdano konkurirati svim ostalim načinima likovnog govora. Dapače, jedino crtež čuva svježinu i čistoću prvotnog viđenja, izravnost i prisnost gestualnog reagiranja, on u najvećoj mogućoj mjeri djeluje kao seizmogram osjetljivosti i doživljaja.(...)2

Kod opsežnog likovnog opusa Alema Biočića neminovno se crtež nameće kao sveprisutno likovno sredstvo čijim senzibilitetom autor manipulira i u svim drugim medijima: akvarelu, ulju, grafici. Crtež je, zaključila bih, Biočićev osnovni izražajni alat i njegov osobni i izravni otisak introspektivnih stanja, osjećanja, prenošenja umjetničke ideje u likovni govor. Koristeći jezik progresivnih, fluidnih, simultanih, beskonačnih, čistih linija, uvažavajući tenziju i napetost bijele površine papira, tretirajući crtež kao sklop graničnih dimenzija i likovnim sadržajem aktivirajući plošnost prostora (lista papira) u smislu shvaćanja linije kao traga točke u pokretu autor stvara apstraktne kompozicije koje daju naslutiti svoje predmetno ishodište, a to je pejzaž. U kontekstu postavljene izložbe autor predstavlja sve akutne točke njegovih likovnih interesa: djelovanje crteža unutar zadanog formata, probijanje granica crteža kao otvorene forme, kolažiranje, apstrahiranje, oprostoravanje crteža, prihvaćanje linije kao konkretne misli i kao magičnog elementa koji je u mogućnosti biti kompenzacijom za stvarni život. Što kad bismo sva naša kretanja (fizička i mentalna) pretvorili u linijske putanje?
Alem Biočić svojim recentnim crtačkim opusom upisuje se trajno u onaj fragment  hrvatskog kulturnog prostora određenog parametrima suvremenog crteža potvrđujući i proširujući mogućnosti crtačkog medija.

-- Alma Trauber

 

/// _biografija_Alem Biočić

Alem Biočić je rođen 1958. u Virovitici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sisku. Diplomirao je 1983. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Vasilija Jordana. U razdoblju od 1983. do 1985. godine suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Status samostalnog umjetnika ostvaruje 1986. godine, da bi ga 1989. godine prekinuo i zaposlio se kao profesor likovne kulture u osnovnoj školi Braća Ribar u Sisku. Uz slikarstvo, bavi se ilustracijom knjiga i časopisa (Kurir, Modra Lasta, Smib), te grafičkim dizajnom i klasičnim grafičkim tehnikama. Do sada je ilustrirao 13 knjiga različitih autora, a pored toga kompletan je autor slikovnice za djecu 'Sisački abecedarij'. Godine 2006. objavljen mu je strip 'Urota zrinsko-frankopanska'. Autor je desetak naslovnica CD-a bajki za djecu koju je objavila sisačka Udruga slijepih i slabovidnih osoba. Sisačkoj crkvi Uzvišenja Svetog Križa poklonio je Križni put koji je postavljen u kapelici Svetog Vinka sisačke bolnice dr. Ivo Pedišić. Sudionik je likovnih kolonija u Sisku, Bitoli, Prilepu, Slavonskom Brodu, Lipiku, Voloderu, Pokupskom, Popovači.

U periodu od 1984./1985. do 2013. godine je imao 15 samostalnih izložbi u Zagrebu, Sisku, Velikoj Gorici, Karlovcu, Kutini, Ludbregu, Virovitici, Svetom Ivanu Zelini i Popovači.

 

Skupne izložbe:

1983. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Izložba studenata ALU
1985. Franjevačka gimnazija Samobor; Rijeka, 13. Bijenale mladih jugoslavenskih umjetnika, Moderna galerija
1986. Sisak/Buzet, Likovni stvaraoci Siska u Buzetu; Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Iz fundusa; Zagreb, Galerija Karas, 14. postav recentnih radova članova SHDLU
1987. Heidenheim, Likovni stvaraoci Siska u Heidenheimu; Bitola, Požarevac, Sisak, Dani kulture; Zagreb, Galerija Školske knjige, Sedam slikara
1988. Zagreb, Galerija Karas, 16. postav recentnih radova članova SHDLU; Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Iz fundusa
1990. Zagreb, Umjetnički paviljon/Galerija Karas, 22. Salon mladih
1991. Bad Aibling, Likovni stvaraoci Siska u Bad Aiblingu
1992. Haag, Likovni stvaraoci Siska u Haagu
1993. Zagreb, Umjetnički paviljon/Kabinet grafike, HAZU, 14. Zagrebačka izložba crteža
1994. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, Izložba recentnog sisačkog likovnog stvaralaštva
1995. Sisak, Muzej Sisak, Recentno u umjetnosti, arhitekturi i dizajnu u Sisačko-moslavačkoj Županiji
1997. Buzet, Narodno sveučilište ''Augustin Vivoda'', Izložba recentnog sisačkog likovnog Stvaralaštva
1998. Karlovac/Slavonski Brod, I. hrvatski trijenale akvarela
2001. Petrinja, Galerija Krsto Hegedušić, Kupa i pokupski svijet; Slavonski Brod/Karlovac, 2. Hrvatski trijenale akvarela
2002. Slavonski Brod, Likovni salon Vladimir Becić, Ljetni salon; Zagreb, Galerija Klovićevi dvori/Kabinet grafike HAZU, 3. hrvatski trijenale crteža
2003. Slavonski Brod, Likovni salon Vladimir Becić, Akvarelistička kolonija Sava, 24. saziv
2004. Sisak, Gradska galerija Striegl, Autoportreti hrvatskih slikara iz zbirke Lukin; Jastrebarsko, Gradska galerija, Nepoznata djela poznatih autora, iz zbirke D. Kovačića; Karlovac/Slavonski Brod/Zagreb, 3. hrvatski trijenale akvarela
2005. Slavonski Brod, Likovni salon Vladimir Becić, Akvarelistička kolonija Sava 1980- 2005.
2007. Karlovac/Slavonski Brod/Zagreb, 4. hrvatski trijenale akvarela
2011. Sisak, Gradska galerija Striegl, Sisak u djelima umjetnika
2012. Sisak, Gradska galerija Striegl, Sakralne teme u djelima sisačkog likovnog kruga

 

biocic

1. Huzjak, M. (2010). Transmutacija, intersemiotičko prevođenje i strukturalnakorelacija. Umjetnički odgoj i obrazovanje u školskom kurikulu. Split: Sveučilište u Splitu Filozofski fakultet i Hrvatski pedagoško književni zbor Ogranak Split, str. 55 - 66, UDK 37.036(497.5)(063).

2. Maroević T. Suvremeni hrvatski crtež, http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=229 (8.1.2014.)