Branko Čačić/Skica za retrospektivu

10.11. – 3.12.2011.
Uvodne riječi

Nepunih sedam mjeseci nakon smrti, predstavljamo vam prvu posthumnu izložbu Branka Čačića. Tek mali broj pojedinaca bi se usudio nazvati ga 'umjetničkim doajenom', ali ova izložba ima za svoj početni cilj, na žalost, tek fragmentarno, valorizaciju ostavštine jednog od rijetkih i izuzetnih 'lučonoša' koji je svojim dugogodišnjim radom zadužio kulturnu povijest sredine u kojoj je djelovao.

Odlučili smo izložbu simbolično i znakovito nazvati 'Skica za retrospektivu', jer ova izložba upravo to i jest. Ona je svojevrsno zatečeno stanje s kojim smo se suočili u želji da napravimo svojevrsni hommage. Sudbina koja je snašla radove Branka Čačića, jednako kao i njegov osobni stav spram materijalne prirode stvari, dovela je do toga da je veoma malo konkretnih radova ostalo. No, Gradski muzej Sisak, Galerija Krsto Hegedušić, velik broj privatnih vlasnika, i najvažnije, umjetnikova obitelj, otvorili su nam svoje vrijedne funduse i zbirke te ustupili sačuvani dio umjetnikove ostavštine čiji izbor imate priliku vidjeti. Umjetničke radove smo grupirali u cikluse kojima, jednim dijelom, nastojimo definirati i objediniti tematske i stvaralačko-umjetničke interese Branka Čačića, a to su: akt (erotika), folklorni (etnografski) prizori, obitelj (autoportreti, portreti majke i sina), te raspeća. Izuzetak je tek jedno ulje na platnu s tematikom mrtve prirode, te 'Portret žene s cvijetom', kao rijetki koloristički i rani radovi koji su ostali sačuvani. Radove smo kronološki datirali u širokom vremenskom razdoblju nastanka, od 1960. do 2010. godine. Takva datacija se nametnula obzirom na činjenicu da, s jedne strane, autor nije pojedinačne radove datirao, a s druge strane, uvidom u dostupnu literaturu, pojedinačne usmene predaje kao i pisane autorove opaske o vlastitom radu, nije moguće ustanoviti konkretno vrijeme nastanka pojedinih radova, što uvjetuje daljnji istraživački rad.

Izložbom želimo i potencirati Branka Čačića kao muzeologa, likovnog pedagoga i publicista (autora). Stoga su važan segment izložbe brojne publikacije (knjige, katalozi izložbi, članci) kojima je Branko Čačić dao svoj prilog, bilo cjelokupnim autorstvom ili kao koautor, likovni urednik ili ilustrator. Iz tog razloga smo i popratni katalog izložbe koncipirali od tekstualnih ekstrakata kojih je autor sam Branko Čačić, a koji istovremeno bivaju komentarom izloženih radova. Na taj način cilj nam je stvoriti sasvim nove kontekste, vremenske i značenjske, kao putokaze na putu do buduće, nadamo se, opsežnije retrospektivne valorizacije.

Autori

***

Branko ČaČiĆ je rođen u Petrinji 23. siječnja 1933. godine, a umro u Petrinji 17. travnja 2011. godine.

Osnovnu školu, gimnaziju i Učiteljsku školu završio je u Petrinji (1952.), a Višu pedagošku školu u Sarajevu 1954. godine. Slikarstvo je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu i diplomirao u klasi profesora Marka Čelebonovića 1959. godine. Radio je kao nastavnik likovnog odgoja u Sunji i Petrinji (1961-1968.), a od 1962. godine kao predavač metodike likovnog odgoja na Pedagoškoj akademiji u Petrinji. U Sisak dolazi 1968. i vodi likovni studio Centra za kulturu ''Vladimir Nazor'', a od 1971. do umirovljenja 1990. godine radi kao kustos galerijske zbirke u Gradskom muzeju Sisak. Baveći se galerijskim radom organizirao je veliki broj izložaba, likovno uredio velik broj kataloga i napisao predgovore u katalozima izložaba umjetnika koji su rođenjem ili djelovanjem vezani za sisačko-petrinjski kraj (Anka Krizmanić, Ivan Antolčić, Ivan Mareković, Josip Posavec-Gec, Marijan Glavnik i dr.).

Područje njegovog interesa je bilo narodno likovno stvaralaštvo petrinjskog Pokuplja i sisačke Posavine.

Priredio je nekoliko izložbi o seoskoj drvenoj arhitekturi i narodnom vezu i o tome napisao knjige: Hrvatska korablja, 1971., Hrvatska krosna, 1992., te esej Peća i slika, 1976. godine. O dječjem crtežu pisao je u katalozima likovnih izložbi učenika osnovnih škola sisačke regije (1979-1980.). Promišljanja o nastanku glagoljice objavio je u brošuri Svečanost glagoljice (Sisak, 1985.), a priloge o likovnom stvaralaštvu zavičaja u knjizi Oči nasljeđa (Sisak, 1988.).

Sudjelovao je na 29. savjetovanju udruženja Arbeitskreises für Hausforschung (Zagreb, 1978.) s prilogom Zašto živim u korablji, te na Znanstvenom skupu ''Sisak - više od 2000 godina postojanja'' (Sisak, 1989.) s prilogom Likovni izraz u narodnim vezovima sisačkog Pokuplja i Posavine.

Samostalno je izlagao u Sisku (1968., 1999.), Petrinji, Buzetu, Vukovaru i Zagrebu, a sudjelovao je na izložbama Sisačkog likovnog kruga. Njegovi grafički radovi zastupljeni su u grafičkim mapama U svitanje (Sisak, 1990.) i Sisak 1593.-1993. (Sisak, 1993.), a njegovi likovni prilozi nalaze se u knjizi Sisačka Uskrsnica (Sisak, 1995.) te u pjesmarici Petrinja u pjesmi (Petrinja, 2006.).

U vrijeme okupacije Petrinje (1991-1995.) živio je u Sisku, a po povratku u Petrinju napisao je knjižicu Na zgarištu svoga doma (Petrinja, 1997.).