Alem Biočić/Grafike

Izložba održana u prostoru galerije Sv. Kvirin u Domu kulture KKV
19.04. – 17.05.2011.
Sisak u grafičkom opusu Alema Biočića

Naslov potvrđuje nepokolebljivu činjenicu. Biočić je čitavi svoj grafički opus posvetio portretiranju grada u kojem živi. Argumenti za tu tvrdnju predmet su ove izložbe: dvije grafičke mape, te niz pojedinačnih edicija od kojih svaka odiše komornim i pomalo ekskluzivističkim karakterom imajući u vidu fomat i mali broj otisaka.

1997. godine nastala je prva grafička mapa pod nazivom Grad i rijeka. Osam grafičkih listova, u tehnici linoreza, od kojih su neki ručno akvarelirani, senzibilitetom su, usudila bih se reći, veoma 'biočićevski'. Kada to kažem, mislim na tematsko i formalno prepoznavanje tridesetogodišnjeg kontinuiranog stvaralaštva. Osim što se u likovnu povijest Siska upisao kao vrijedni kroničar brojnih sisačkih veduta, ovaj autor nametnuo se i svojim zavidno egzaktnim crtačkim sposobnostima kao i iskušavanjem izražajnih mogućnosti akvarela. Nastale kompozicije i cikluse prepoznajemo po specifičnom poštivanju predmetnosti i realiteta predodžbenog, po svođenju osobnog likovnog vokabulara na elementarno, te strogo racionalnoj i kontroliranoj gesti ruke. Grafički medij se u tom slučaju za ovog umjetnika nameće kao nezaobilazni izazov. Linija, ploha i kontrastni odnosi finih i sirovih kolorističkih efekata dovedeni su u grafičkom mediju do svojih maksimalnih izražajnih vrijednosti. Stoga ne iznenađuje da su upravo Biočićeve grafike otisnute s matrica predodređenih za visoki i duboki tisak.

Spomenuta grafička mapa linoreza sklop je fragmentarne ikonografije grada čiju urbanu strukturu definira dinamizam toka rijeke. Grčevitim rasterima sazdanim od, dužinom i usmjerenjem, tretiranih linija, te potencirani akromatskom određenošću nastali su univerzalni sisački prizori. No, prizori koji ne negiraju umjetnički senzibilitet, već ga daju naslutiti u intimističkoj realizaciji likovne ideje. Izostavljajući prisutnost čovjeka, Biočić bilježi doslovne rezultate ljudskog faktora, ali viđene kroz stajalište umjetnika. Stoga se ovdje grad uistinu ostvaruje kroz 'potkožno treperenje'!

Grafičku mapu Ljeto, jesen, proljeće, zima iz 1999. godine čine četiri grafička lista, otisnuta u različitim kombinacijama dubokog tiska. Četiri vedute kao četiri personifikacije godišnjih doba. Zanimljivo je kod ovih grafika iščitati autorovo tehničko te ritmičko-atmosfersko usuglašavanje odabranog prizora u skladu s temperamentom pojedinog godišnjeg doba. Melankoličnu jesen i bujno, ustreptalo proljeće postiže akvatintom, laviranjem jetkom, bakropisom i suhom iglom koje u kombinaciji omogućuju postizanje svijetlo - tamnih efekata te finih, gotovo akvarelističkih međutonova.

Omarno ljeto i zimsku tišinu ostvario je istančanim i detaljističkim mogućnostima bakropisa i laviranja jetkom. Tu je otpor materijala najmanji, pa je moguća oštrina konture, čvrst crtež te složenija kompozicija.

Grafički listovi iz manjih pojedinačnih edicija, osobito u tehnikama tzv. crne manire ili mezzotinte kao i radovi nastali tehnikom suhe igle i laviranja jetkom ukazuju na sposobnost ovog autora da fokus interesa transformira iz izričito egzaktno-crtačkog u poetsko-slikarski. Mezzotinto ili tehnika struganja potencira plohu, i to na način da se plohe i oblici dobivaju struganjem iz tamne podloge, pa su prijelazi iz jedne plohe u drugu fluidni i mekani, poput crteža ugljenom. Kod suhe igle nestaje one kontinuirane i čiste linije linoreza, već je linija razmrvljena i na momente prašinasta, dok laviranje jetkom dodatno akcentira slojevitost 'tonskog sjenčanja'. Sisak je u tim radovima grad magličaste atmosfere gdje sve do čas razotkriveno postaje skrovito i gdje se u interpretativnom smislu gube vanjski slojevi značenja. Prepoznatljiva veduta postaje umjetničko sredstvo za iskazivanje vlastite povezanosti s motivom i najbližim okruženjem.

Ovaj nemali grafički opus potvrđuje rijetku predestiniranost većine sisačkih umjetnika da svoj grad doživljavaju kao trajnu inspiraciju i ishodište. No, ono što Alema Biočića razlikuje od ostalih je iscrpnost vedutistički usmjerene kronike kojom su zabilježene i najsuptilnije morfološke mijene grada. S osjećajem za topografsku točnost koja ne ugrožava spontanost umjetničke ideje ovaj umjetnik je sretno pomirio sadržaj s tehničkim mogućnostima grafičkog medija trajno obogativši i upotpunivši sliku sisačkog grafičkog stvaralaštva.

Alma Trauber

***

Alem BioČiĆ je rođen 1958. u Virovitici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sisku. Diplomirao je 1983. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Vasilija Jordana. U razdoblju od 1983. do 1985. godine suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Uz slikarstvo, bavi se ilustracijom knjiga i časopisa (Kurir, Modra Lasta, Smib), te grafičkim dizajnom i klasičnim grafičkim tehnikama. Do sada je ilustrirao 13 knjiga različitih autora, a pored toga kompletan je autor slikovnice za djecu 'Sisački abecedarij'. Godine 2006. objavljen mu je strip 'Urota zrinsko-frankopanska'. Sudionik je likovnih kolonija u Sisku, Bitoli, Prilepu, Slavonskom Brodu, Lipiku, Voloderu, Pokupskom, Popovači.

Do sada je samostalno izlagao u Zagrebu, Velikoj Gorici, Karlovcu, Kutini, Ludbregu, Virovitici, Zaprešiću, Sisku. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u Europi (Heidenheim, Bad Aibling, Haag) i Hrvatskoj.

Press ReleaseIzvještaj za medije