Marko Tadić/Crteži i animacije

Izložba održana u prostoru Matice hrvatske Sisak
25.11. – 07.12.2009.

» (…) radovi Marka Tadića hibridne su forme koje propituju status umjetničkih i svakodnevnih objekata, njihovu upotrebnu, dekorativnu i simboličku funkciju. Oblikuju se na razmeđi slikarstva, grafita, kolaža, fotografija, objekata i ambijentalnih instalacija, a ponajviše ih određuje sfera privatnosti, dnevničko-sakupljačka strast, interes za svakodnevicu, sklonost dekorativi, kiču i transformaciji…Marko razvija različite 'sliko-objektne' forme specifične bastardne ikonike: atraktivan koloristički grafizam spaja se s fragmentima riječi i rečenica, brojeva, grafita, idioma, pop citata, oblikujući tako apsurdne, dvosmislene slogane i začudne sliko-verbalne kombinacije. Značenje tih motiva uvijek ostaje nefiksirano, neuhvatljivo, dvosmisleno…
Pejzaž shvaćen kao široki pojam (svakodnevica, socio-pejzaž itd.) može biti primijenjen kao temeljno žanrovsko određenje mnogih Markovih radova…Iako je zaigranost važna odrednica radova Marka Tadića, prepoznatljivo vizualno šarenilo gotovo uvijek zrači i nekovrsnom nelagodom. Ona izvire iz senzibiliteta za karnevaleskno: sklonost k razotkrivanju ispraznih reprezentacija i zavirivanju iza poroznih fasada, istraživanje medijskog zagađenja, portretiranje svakodnevice u srazu kontrasta konzumerizma i osiromašenja, strast transformiranja i izokretanja naglavce (…) «

Ana Dević

 

» Urbane mitologije koje se oslanjaju na estetiku punka, fanzina, stripa, mangi i B filmova, u posljednjim se radovima Marka Tadića miješaju s povijesnoumjetničkim, bajkovitim, ili književnim citatima u organski cjelinu. Ne bježeći od zaigranog, gotovo djetinjeg slaganja stvarnosti na površinu papira, papirnatih tanjura ili drvenih ploča, te koristeći tehnike kojima su mnogi od nas prljali prstiće u prvim godinama života, poput flomastera i tuša, Tadić gradi višesmislene, fantazmagorijske priče u kojima je naracija naznačena samo do neke
mjere. (…) «

(Jasna Jakšić u tekstu 'O junacima znanima i neznanima', povodom grupne izložbe u Nottinghamu, časopis - Život umjetnosti 80-07)

 

» (…) animirani film 'The Black Ouija Bord' za predložak ima priču o jednoj seansi prizivanja duhova. Ta priča, u samom filmu tek u naznakama čitljiva, autoru je zapravo poslužila da, slično kao i u ranijim crtačkim radovima, unutar kratkog formata razvije čitav niz neobičnih, pomalo apstraktnih scena koje se pretapaju jedna u drugu…Rad je zapravo u kratkom obrazloženju i predstavljen kao neka vrsta dokumenta spomenute spiritističke senase, koje se medij, budući da se za njenog trajanja nalazio u transu, naknadno ne može sjećati, pa ona biva rekonstruirana kao niz fragmentiranih i konfuznih scena. 'The Black Ouija Bord' kao da se humorno referira na proces nastanka Tadićevih radova općenito…drugi film u kojem se izmjenjuju, i iz jednog u drugi pretapaju, daleki egzotični krajolici i građevine s visokim tornjevima, lukovima i šarenim kupolama. Slično kao raniji rad s kojim je prošle godine Tadić i dobio nagradu, i ovaj je nastao crtanjem, precrtavanjem i brisanjem kredom i spužvom na tamnoj ploči. Film ne sadrži posebnu priču, nego više djeluje kao nekakav začudni 'slide show' u kojem nam neimenovani istraživač prikazuje što je sve vidio na svom dalekom putovanju…Susret s Tadićevim radovima pomalo i jest kao susret s nekom dječjom maštarijom koju smo rijetko u stanju do kraja razumjeti, ali slike od kojih je sačinjena, i koje smo uspjeli pohvatati, itekako su efektne. (…) «