Ivan Novak/Šetnja sa Strieglom

Izložba održana u prostoru Matice hrvatske Sisak
20.01. – 07.02.2009.
Šetnja sa Strieglom

Kako proučavanje jednog lica, pri tom ne bilo kakvoga, već onog, većini Siščana poznatog, lica akademskog slikara i profesora Slave Striegla, može postati područjem višestrukih umjetničkih interesa i unutrašnje potrebe za iznalaženjem novog i iznova prepoznatog?

Ivan Novak je pronašao inspiraciju, kako u samom Strieglovom umjetničkom izrazu i likovnim ostvarenjima kojima je obilježio umjetničko stvaralaštvo grada Siska, tako i u njegovoj bogatoj osobnosti, za koju autor kaže da je neiscrpan izvor iznenađujućih i zanimljivih gesta, ekspresija i raspoloženja.

Ova izložba predstavlja likovno problematiziranje tradicionalnog umjetničkog motiva, a to je portret, viđen kroz mogućnosti koje daju različite umjetničke tehnike: olovka, ugljen, ulje i akril na platnu i dasci, frotaž i grafika, u ovom slučaju linorez. Namjera je autora ukazati na promjenu vizualnih i formalno likovnih karakteristika portretiranog lica ovisno o tehnici. Složeni suodnosi likovnih elemenata koji prevladavaju u tehnici akrila i ulja stvaraju posve nove veze u tehnici linoreza, pa se čak može uočiti i međusobna igra pozitiva i negativa, punina i praznina plohe, te različitih kombinacija linijskih ritmova.

Autorova unutrašnja stvaralačka uvjetovanost je strogo realistična obrada motiva, ali s mjestimičnim simboličnim odmacima koji su se autoru nametnuli sami po sebi tokom nastajanja pojedinog rada. Upotreba boje je jedan takav 'odmak', jer nije doslovna i deskriptivna, već je faktor koji ide u prilog dinamičnom rješavanju kompozicije i istovremeno pridaje portretu značajke određenih psiholoških stanja. Akcent je povremeno s lica pomaknut na ruke, čvrsto sklopljene, isprepletenih živih prstiju koji pričaju priču o Umjetniku. Ruke postaju portret za sebe, pa čine samostalan motiv na nekim radovima. Pretvorivši ih u znak geste, autor ruke simbolički povezuje i s kompozicijama nekolicine Strieglovih radova.

Fizionomija lica uvjetovana je trenutačnim psihofizičkim stanjem portretirane osobe, ali i tragovima koje je vrijeme ostavilo na tom istom licu i cjelokupnoj tjelesnoj pojavi. Duboko uronivši u vlastiti predmet interesa, autor se suočava s kaptiranjem i bilježenjem najmanjih promjena uvjetovanih govorom, promjenom položaja glave, ali i naglašavanjem onih izraza koji su karakteristični. Ne ograničavajući se bilo kakvom stilskom opredijeljenošću i tehničkom uvjetovanošću, Ivan Novak je, koristeći se jednim motivom - jednim licem - jednom osobom, složio zanimljivu izložbenu priču.

Alma Trauber